Žene u porodilištima u Srbiji trpe verbalno i fizičko nasilje. Sistemsko nasilje koje je društveno prihvatljivo, o kome se ne govori i koje se vrlo uspešno reprodukuje. Od samog prijema u porodilište pa do izlaska iz istog ništa nije kako treba, ni odnos prema porodiljama, ni intervencije koje se nad ženama vrše, ni odnos koji se uspostavlja između majke i bebe. Žene u Srbiji ne mogu da se porode, ne mogu da budu aktivni subjekti porođaja, ne mogu da donose odluke za sebe, ni za svoju bebu. Nad njima se porođaj vrši, uz manji ili veći broj intervencija o kojima često nisu ni obaveštene. Na pripremama za trudnice u domovima zdravlja se malo govori o fiziologiji porođaja, o vrstama kontrakcija, o ulozi hormona, o važnosti kretanja i biranju položaja za rađanje, o štetnosti rutinskiskog sprovođenja intervencija, i o svemu onome što bi porođaj predstavilo kao fiziološki proces koji ukoliko bi se odvijao tako da se žena oseća sigurnom, podržanom i poštovanom bi mogao da bude osnažujuće iskustvo u njenom životu. Naravno da se o tome ne govori na pripremama za trudnice jer takva perspektiva ne odgovara realnosti, već se velika pažnja poklanja načinima na koje sve žene treba da “saradjuju” tokom porođaja. Realnosti u kojoj je čista lutrija kako će se medicinsko osoblje ophoditi prema ženi, hoće li imati “pristojan “tretman ili će doživeti vređanje od strane osoblja koje prema izveštajima žena žrtava akušerskog nasilja, pokazuje izrazitu kreativnost kada je nehumanost u pitanju. Ono na šta žene gotovo sigurno mogu da računaju odmah po prijemu u porodilište je rutinski sprovođenje intervencija (koje SZO većinski ne preporučuje da se rade rutinski jer ne postoji dokaz da pozitivno utiču na sam tok porođaja, a neke su dokazano štetne) medju kojima su: rutinsko klistiranje, rutinsko brijanje, rutinska indukcija, rutinska primena ležećeg položaja, kristerov zahvat, rutinska epiziotomija, učestali vaginalni pregledi i ručna diletacija često od nekoliko različitih osoba…Nakon samog porođaja za mnoge žene sledi period neizvesnosti i straha. Mnoge žene ne znaju kako je porođaj prošao i da li je sa bebom sve u redu. Mnoge žene ne vide (i ne doje) svoju bebu nekoliko sati, bez medicinski opravdanih razloga. Ali hvala bogu, nakon tog horora, prilikom izlaska iz porodilišta tu je šire društvo uvek spremno da podrži ženu najčešće uz reči: “Najvažnije je da ste ti i beba dobro!”. E pa nismo dobro! Hvala svim hrabrim ženama koje su podelile svoja traumatična iskustva.
https://www.facebook.com/groups/469792581448784
Nadam se da će oni koji treba krivično odgovarati. Svaka žena koja želi da radja, ima pravo na dostojanstven porođaj.
Preuzeto od Sanja Radulovic